Što vam govori analiza tla?

Tlo je živi sustav koji se mijenja iz godine u godinu: gnojidbom, obradom, ispiranjem hraniva i iznošenjem prinosom. Ono što je prije pet godina bilo neutralno i dobro opskrbljeno tlo danas može biti kiselo i osiromašeno, a da se to na prvi pogled ne vidi.

Analiza tla jedini je način da se to utvrdi prije nego što se odrazi na prinos. U nastavku objašnjavamo što svaki od tih pokazatelja znači i kako razumjeti vrijednosti na svom nalazu.

Reakcija tla (pH)

Tlo može imati kiselu, neutralnu ili alkalnu reakciju, a izražava se pH vrijednošću. Ona utjecajem na topljivost hraniva određuje koliko će ih biljka uopće moći usvojiti, bez obzira na to koliko ih je u tlu ukupno prisutno. Reakcija tla usto upravlja mikrobiološkom aktivnošću, odnosno razgradnjom organske tvari i sintezom humusa. Zbog toga je poznavanje optimalne reakcije za pojedinu kulturu jedan od temelja uspješne proizvodnje. Iako biljke podnose širok raspon pH vrijednosti, većini kulturnih biljaka najviše odgovara blago kisela do neutralna reakcija (pHKCl 5,5–7), jer im je tada pristupačnost hraniva najbolja.

Kisela tla i kalcizacija

Zakiseljavanje je prirodan proces koji se odvija u svim tlima uslijed gnojidbe (osobito gnojnicom i gnojovkom), ispiranja kalcija, iznošenja kalcija prinosom i kiselih oborina.

Najveći problem kiselih tala je toksičnost aluminija, mangana i željeza te smanjena pristupačnost fosfora i nekih mikroelemenata. Korijen u takvom tlu slabije se razvija, pa biljka teže dolazi i do vode. Kisela reakcija popravlja se kalcizacijom. Količina materijala koju treba unijeti ne procjenjuje se od oka, nego se izračunava na temelju hidrolitičke kiselosti i teksture tla, jer jednako je pogrešno dodati premalo kao i previše.

Alkalna tla

U alkalnim tlima pristupačnost hraniva otežana je zbog visokog pH i prisutnosti povećanog sadržaja baza poput kalcija i magnezija, a takve je probleme znatno teže ispraviti nego kiselost. Na to je posebno osjetljiva vinova loza, što naši vinogradari dobro znaju. Za nju nije presudan samo ukupni sadržaj karbonata, nego udio fiziološki aktivnog vapna, onog dijela koji stvarno djeluje na biljku. Njegov višak dovodi do kloroze, a upravo o tom nalazu ovisi izbor podloge koja će na vapnenastom tlu dobro podnijeti takve uvjete. Zato je tu analizu vrijedno napraviti prije sadnje, jer se pogrešan izbor podloge teško ispravlja, a nasad bi trebao ostati na parceli desetljećima.

Sadržaj humusa

U tlu se nalaze ostaci podzemnih i nadzemnih biljaka (korijenje, stabljike, lišće) koji čine organsku tvar tla. U povoljnim uvjetima vlage, zraka, temperature i reakcije tla mikroorganizmi tu tvar razgrađuju i ponovno sintetiziraju u humus. On povoljno utječe na mnoga fizička, kemijska i biološka svojstva tla: vodozračni režim i toplinska svojstva tla, mrvičastu strukturu, pufernu sposobnost tla te koncentraciju i pristupačnost biogenih elemenata, a naročito dušika. Značajnu ulogu humus ima kao izvor energije za mikroorganizme tla. Nadalje, na sebe veže pesticide i ostale štetne agrokemikalije.

Sadržaj humusa pokazatelj je plodnosti tla, jer se mineralizacijom iz njega oslobađaju hraniva potrebna biljci. U prirodnom staništu nastanak i razgradnja organske tvari su u ravnoteži, pa je i sadržaj humusa stabilan. Međutim, pod utjecajem čovjeka i obrade tla veća je razgradnja nego tvorba, što neminovno dovodi do smanjenja njegova sadržaja. Zaoravanjem organskih materijala (stajski gnoj, kompost, žetveni ostaci, zelena gnojidba i sl.) sadržaj se čuva ili povećava.

Sadržaj hraniva: dušik, fosfor i kalij

Dušik (N) je makroelement koji biljka treba u velikim količinama i o kojem najviše ovise visina i kakvoća prinosa. Ukupni sadržaj u tlu kreće se od 0,1 do 0,3 %, uglavnom vezan u složene organske spojeve, no biljci je tijekom vegetacije na raspolaganju svega 1–3 % od toga. Zato je gnojidba dušičnim gnojivima u intenzivnoj proizvodnji obavezna agrotehnička mjera.

Fosfor (P2O5) potječe iz razgrađenih matičnih stijena, a potrebe biljaka najveće su u fazi intenzivnog razvoja korijena i pri prijelazu iz vegetativne u reproduktivnu fazu. Pristupačan je u vrlo uskom rasponu pH vrijednosti (6–7,5): u kiselim se tlima veže sa željezom i aluminijem, a u alkalnima s kalcijem, u oba slučaja u netopive oblike. Zbog toga na kiselim tlima kalcizacija često više podiže prinos nego sama gnojidba fosforom.

Kalij (K2O) ne ulazi u sastav organske tvari, ali je aktivator mnogih procesa, kao što su fotosinteza, transport asimilata i skladištenje rezervnih tvari. Sudjeluje u regulaciji sadržaja vode, pomaže biljci u nepovoljnim uvjetima poput suše i mraza te jača njezinu otpornost na patogene.

Tekstura tla

Kruta faza tla sastoji se od čestica različitih veličina: pijeska (0,02–2,00 mm), praha (0,002–0,02 mm) i gline (manje od 0,002 mm). Njihov količinski odnos čini teksturu tla, pa tla mogu biti pjeskovita, ilovasta ili glinasta. O teksturi ovisi koliko je tlo povoljno za obradu, koliko dobro zadržava vodu i koliko je bogato hranivima.

Sadržaj skeleta

Tla razvijena na stijenama, osobito u brdskim i planinskim područjima, sadrže i čestice veće od pijeska, šljunak i kamen. One otežavaju obradu, ali i smanjuju vegetacijski prostor te površinu koja biljku opskrbljuje hranivima i vodom.

Trebate analizu tla za svoju parcelu?

U našem laboratoriju provodimo analizu svega spomenutog u članku te na temelju rezultata izrađujemo gnojidbenu preporuku prilagođenu vašoj kulturi i planiranom prinosu.

Javite nam se na +385 99 390 5325 ili ispunite obrazac za narudžbu – rado ćemo vam pomoći i oko uzimanja uzorka.